- Detalji
- Autor Super User
- Kategorija: Prva medjunarodna nagrada
- Objavljeno 26 februar 2015
- Datum kreiranja: 26 februar 2015
- Pogodaka: 7464
MEĐUNARODNA NOVINARSKA NAGRADA FONDACIJE „DUŠKO JOVANOVIĆ” SINOĆ SVEČANO URUČENA ENDRJUU HIGINSU
Milutinović je Higinsu uručio ček od 20.000 eura i zlatnik sa likom pokojnog Duška Jovanovića, jedinog novinara koji je ubijen u Crnoj Gori
Američki novinar Endrju Higins primio je sinoćprvu međunarodnu novinarsku nagradu Fondacije „Duško Jovanović”, ističući da je ponosan što je prvi poslenik javne riječi koji je dobitnik priznanja ustanovljenog u znak sjećanja na ubijenog urednika i direktora „Dana”.
Na sedmogodišnjicu Jovanovićevog ubistva, glavni i odgovorni urednik „Dana”Mladen Milutinovićuručio je nagradu Higinsu, ocjenjujući da ona treba da bude podstrek za sve novinare u Crnoj Gori. Milutinovićje američkom novinaru uručio ček od 20.000 eura i zlatnik sa likom pokojnog Duška Jovanovića, jedinog novinara koji je ubijen u Crnoj Gori, a čije ubistvo ni poslije sedam godina nije rasvijetljeno.
Gosti svečanosti, koja je bila organizovana u hotelu „Podgorica”, bili su predstavnici medija, strani ambasadori, uključujući Leopolda Maurera, Petera Platea i Martina Pamera, čelnici političkih partija, zaposleni u redakciji „Dana”, kao i članovi petočlanog žirija za dodjelu nagrade.
Higins je kazao za „Dan” da je ponosan na činjenicu da je dobitnik priznanja u vrlo oštroj konkurenciji.
– Bilo je to veliko iznenađenje. Smatram da nije toliko bitno što sam dobitnik nagrade, koliko je važno da se ovim afirmiše istraživačko novinarstvo, a ono je kao profesija sve komplikovanije. Opasno je biti novinar istraživač u gotovo svim djelovima svijeta. Zato je ovo značajna nagrada – rekao je Higins.
U znak sjećanja na Jovanovića pročitane su riječi koje je zapisao nekadašnji crnogorski predsjednik Momir Bulatović, koji je bio gost svečanosti.
– Postoje ljudi koje Bog ili sudbina obdare mimo drugih. Učini da ih je lijepo i vidjeti i čuti. Postavi ih na pravi put, pa im da neku posebnu snagu i brzinu da ostvare mnogo više nego li drugima pripadne u udio. Takvi se u svakom društvu izdvajaju i prepoznaju. U srećnim narodima i njihovim državama oni su mnogobrojni i svakome od njih pripadne manji lični teret. U onim drugim tek se ponekad nađe neko s ovakvim sposobnostima. Nemajući drugoga načina, on zaprti toliko breme da prije ili kasnije poklekne pod njim i ne ostvari ono što je iskreno želio. U Crnoj Gori, kao državi koju su opkolile mnoge domaće i spoljne nesreće, stvari bivaju još gore. Ne samo da je ovih ljudskih titana malo, već čim neko stupi na njihov put, ostali ulože sve svoje napore da mu odmognu. Duško Jovanović, divna crnogorska muška glava, sa kojim se opraštamo poslije kukavičkog atentata, bio je predoređen da uspije i da bude zapamćen – zapisano je o pokojnom direktoru „Dana”.
Duškova supruga Slavica Jovanovićsaopštila je da je ova fondacija primila Higinsove radove na predlog urednika „Vašington posta”Daglasa Jejla. Higins je konkurisao serijom članaka – „Avganistanske vlasti preuzimaju najveću banku kako bi izbjegle katastrofu”, „Zvaničnici zbunjeni zbog miliona dolara koji avionom odlaze iz Avganistana u Dubai”, „Kriza u Kabulu poslije insistiranja SAD na čistkama”, „Skupocjeni poslovi sa nekretnima u Dubaiju koji pokreću pitanja o azerbejdžanskom predsjedniku”, „Kirgistanski ugovori koji lete ispod radarskog dometa”.
Slavica Jovanovićje zahvalila kandidatima, ali i članovima žirija Fondacije „Duško Jovanović”, ističući da su učinili sve da nagrada zaista bude prestižna.
– Posebno zahvaljujem svim ljudima koji su na bilo koji način doprinijeli da nagrada, kada je raspisana prije četiri godine, bude na pravi način predstavljena i da bude krunisana ovako divnom večeri. Sigurna sam da bi Duško ostao dosledan da je danas sa nama, bez ozbira na žrtvu koju bi morao da podnese. Znao je da se sredina okrutno obračunava sa svima koji misle svojom glavom – kazala je Slavica Jovanović.
Podsjetila je na Balzakovu misao – Ljudsko srce ima granicu za ljubav, ali nema granicu za mržnju.
– U mom i Vojinovom srcu ne postoji granica za ljubav prema suprugu i roditelju. Mržnju smo ostavili drugima. Koračamo drugim stazama, kojima će naš sin osvajati prostore u kojima neće biti nasilja, mržnje i primitivizma, uvijek imajući na umu da niste ništa kao čovjek, ako ste osvajajući svijet izgubili dušu – zaključila je Slavica Jovanović.
Podrška istraživačkom novinarstvu
Na konkurs Fondacije „Duško Jovanović” pristiglo je 27 radova iz svih djelova svijeta, a u uži izbor ušlo je sedam tekstova. Član žirija, britanski novinar Nik Dejvis, kazao je da je istraživačko novinarstvo u krizi zbog rizika, jer moćni ne vole da se o njima izvještava, a profesija zbog uticaja interneta koji uzima prostor štampanim medijima.
– Došao sam srećan, jer sam kao član žirija čuo mnogo sjajnih priča. Bio bih srećan da je nagradu moglo da dobije bar deset novinara – kazao je Dejvis.
Drugi član žirija Verica Spasovska kazala je da nerješavanje ubistva Duška Jovanovića predstavlja skandal i pohvalila pobjednički rad.
– Treba da učinimo sve kako bismo promovisali istraživačko novinarstvo, koje nam je jako potrebno – rekla je Spasovska.
Treći član, prof. dr Blagota Mitrić, kazao je da mu je bila čast da bude član žirija.
– Tema koju obrađuje pobjednički rad, iako se tiče Avganistana, univerzalna je i može da se preslika i na naše prostore – kazao je Mitrić.
Direktor „Reportera bez granica”Olivije Bazil zbog ranije preuzetih obaveza nije prisustvovao svečanosti, a peti član žirija bila je Slavica Jovanović. Svi tekstovi će biti objavljeni u „Danu”, a na tu temu biće štampana i posebna brošura.
Ponosan sam što mi je Duško bio prijatelj
Glavni i odgovorni urednik „Dana” Mladen Milutinovićkazao je da ponosan što je bio prijatelj Duška Jovanovića.
– U spomen na Duška Jovanovića, velikog borca za slobodu javne riječi, porodica, prijatelji i kolege obilježavaju ovaj dan, dok ga država provodi spuštene glave. Razlog je jasan – skoro ništa nije urađeno da se pronađu izvršioci i nalogodavci ubistva jedinog novinara u Crnoj Gori koji je istraživačke tekstove ispisao sopstvenom krvlju – ocijenio je Mladen Milutinović.
– Ponosan sam što smo Duško i ja bili najbolji prijatelji. Mnoge smo muke i nevolje prošli zajedno, učili smo jedan od drugoga. Vjerujem da je to jedan od razloga što je „Dan” uspio da preživi tragediju koja ga je zadesila 2004. godine. Život provodim u jednom koordinantnom sistemu koji je obilježen sa dva srećna i dva tužna događaja. Neizbrisiva bol nanesena mi je smrću mog oca Vasilija i mog druga Duška Jovanovića, i nju jedino ublažavaju rođenje moje kćerke Anje i Duškovog sina Vojina, koji se, nažalost, rodio nakon Duškove smrti. Dragi Vojine, i srećan sam i tužan što smo sada ovdje. Ljepše bi bilo da smo sa Duškom, da provodimo trenutke u zajedničkom druženju. S druge strane, kada je krvnička ruka oduzela život tvom ocu, ponosan sam što je ova fondacija, čiji si ti osnivač zajedno sa tvojom majkom Slavicom, kao i svi mi koji smo dio nje, uspjela da organizuje ovako uglednu manifestaciju. Vjerujem da bi Duško bio ponosan na sve nas, kao što smo mi na njega – istakao je Milutinović.