Od samog početka krize na Kosmetu "Jastrebovi" iz NATO-a su pravili pogrešne političke procjene, i normalno na osnovu toga vukli i pogrešne poteze. Na tome vjerovatno mogu zahvaliti i lošim savjetnicima iz Jugoslavije.
Naime, pokušaj da se nezapamćenom, stalnom medijskom presijom, potpomognutom državnim medijima Crne Gore, koji su ponekad svojom ostrašćenošću i tendecioznošću prevazilazili agresora, izazove vještačka podjela na relaciji rukovodstvo SRJ i narod SRJ, doživio je totalni neuspjeh.
Nakon toga uslijedio je klasičan pokušaj atentata na predsjednika SRJ i vrhovnog komandanta SRJ, kada je kuća u Beogradu u kojoj je stanovao raketirana i u potpunosti uništena. Kako atentat nije proizveo željene efekte, agresor povlači drugi potez, i donosi odluku o zabrnai ulaska, više od tri stotine građan SRJ, na teritoriju zemalja članica NATO-a.
I jedan i drugi postupak mogu se smatrati diskriminatorskim, nehumanim, kukavičkim, a prije svega suprotnim odredbama međunarodnog prava.
Sledeći potez, koji je agresoru ostao na repertoaru, bio je, do zla boga ispolitizovani i iskompromitovani Haški Tribunal. Protiv Slobodana Miloševića i još četiri funkcionera, podignuta je optužnica.
Nakon podizanja optužnice, ko će među prvima, ako ne Milo Đukanović, za zapadno javno mnjenje "USTAVNA POLOVINA JUGOSLAVIJE" da iznese svoj stav. Intervju kome drugom već radiju "Slobodna Evropo". Na direktno pitanje, da prokomentariše podizanje optužnice, Đukanović između ostalog izjavi:
"Smatram da je sasvim legitiman postupak Haškog tribunala koji pokušava da ustanovi odgovornost za te eventualno počinjene ratne zločine".
"Smatram legitimnim postupak, i očekujem da će se u tom postupku sasvim jasno utvrditi da li je bilo ratnih zločina na Kosovu, i ko je odgovoran za njih bez obzira da li se taj neko nalazi na nekoj državnoj funkciji ili ne".
Kako je crnogroskim funkcionerima i za domaću, a posebno za inostranu javnost od strane ino-mentora zabranjena upotreba određenih riječi kao što su: agresija, osuda te agresije, zločini NATO-a, zločinačka alijansa i tako dalje, to je Milo Đukanović veoma pažljivo vodio računa da mu u intervjuu ne promakne koja od tih riječi.
Govoriti o zločinima u toku agresije na našu zemlju, a pritom zaboraviti na sve nevine žrtve, i tzv. "kolateralne štete" agresije, zaista može samo instrumentalizovana i podanička aktuelna crnogorska vlast.
Zar je moguće, da Milo Đukanović makar jednom riječju ne osudi silne zločine agresora, stotine nevinih žrtava, i ne založi se za eventualno ispitivanje odgovornosti naredbodavaca i izvršilaca ovakvih monstruoznih djela.
Podsjećanja radi, navešćemo neke od tih zločina: Murino, Aleksinac, Surdulica, bolnica u Beogradu, Kineska ambasada, autobus u Đakovici - 16 žrtava (civili), voz - Grdelička klisura 17 žrtava (civili), kolona izbjeglica - Prizren 74 žrtave (civili), izbjeglice - Koriš 87 žrtava (civili) itd, itd.
Žalostan je dio Međunarodne zajednice, oličen u zemljama NATO-a, koji vrše ove zločine, a još žalosniji onaj kome, i u čijoj državi, se sve to dešava, a on, umjesto osude, podržava taj isti dio Međunarodne zajednice.
Pokušaj da se pred Međunarodni sud izvede šef jedne države predstavlja pokušaj da se u stvari sudi jednom narodu, čija je jedina krivica nepristajanje da se zaigra u kolo aktera Novog svjetskog poretka, koji isključivo funkcioniše na moći kapitala.
Gospođa Luiz Arbur iz Međunarodnog suda u Hagu, nezavisna je i samostalna, upravo toliko, koliko je nezavistan i samostalan režim u Crnoj Gori. I ona smije da podigne optužnicu, i sudi za zločine NATO-a, isto kao što je Milo Đukanović smio, a i dalje smije, da ih uopšte i pomene, a kamoli traži odgovornost za počinioce.
Još davno je rečeno "veži konja gdje ti gazda kaže".
Crnogorskom režimu bi eventualni odlazak Miloševića u Hag i te kako odgovarao, jer bi se na taj način njima otvorio put za osvajanje Beograda. Crnogorskom finansijskom novokomponovanom establišmentu u Crnoj Gori već je postalo tijesno. Taj establišment je do novca došao kroz eksploataciju jugoslovenskog tržišta, a sada je neophodno uspostaviti njegovu totalnu institucionalnu kontrolu i u samom Beogradu.
Milošević je značajna prepreka na putu ka tom cilju, tako da je pokušaj njegovog slanja u Hag, od strane aktuelne vlasti u Crnoj Gori žestoko pozdravljen.
Na veliku žalost novokomponovane vlasti u Crnoj Gori ovaj scenario nije prošao, vjerovatno već sada razmišljaju o nekom drugom.
Nije građanima Crne Gore problem Haški sud. On je u Hagu.
Međutim, Milo Đukanović priprijeti građanima Crne Gore u uniformama Vojske Jugoslavije, da će kada se sve ovo završi, biti utvrđivanja odgovornosti, i svi će odgovarati. Nije stvarno rekao po kom osnovu i za koje krivično djelo.
Slažemo se, odgovornost po svim linijama funkiconisanja sistema.
Dokazni postupak se uveliko sprovodi, i to javno.
Ovo je četvrti dokaz političke podrške agresoru.

• < Prethodna
• Sledeća >