IT Black White 2 - шаблон joomla Авто

Rođena je 7.2.1971. godine u Podgorici, gdje je 1993. godine završila Pravni fakultet. Pravosudni ispit je položila 1997. godine.

Član je Advokatske komore Crne Gore. Suvlasnica je najtiražnije dnevne novine u Crnoj Gori – dnevne novine „Dan” i zastupnik Fondacije „Duško Jovanović”.

Du­go­go­di­šnji pro­fe­sor Prav­nog fa­kul­te­ta u Pod­go­ri­ci Bla­go­ta Mi­trić di­plo­mi­rao je 1968. go­di­ne, ma­gi­stri­rao 1978. go­di­ne i dok­to­ri­rao 1983.  go­di­ne na Prav­nom fa­kul­te­tu u Be­o­gra­du.

Pred­met nje­go­vog na­uč­nog is­tra­ži­va­nja je „me­đu­na­rod­no-pri­vat­no pra­vo pri­mje­na pra­va u od­no­si­ma sa stra­nim ele­men­tom, unu­tra­šnji su­kob za­ko­na u fe­de­ral­nim dr­ža­va­ma, a u po­sled­njih de­set go­di­na i dr­žav­no-prav­no ure­đe­nje od­no­sa u fe­de­ra­ci­ja­ma”.

Ob­ja­vio je vi­še knji­ga i na sto­ti­ne na­uč­nih ra­do­va. Bio je pro­de­kan i de­kan Prav­nog fa­kul­te­ta u Pod­go­ri­ci i pred­sjed­nik i su­di­ja Ustav­nog su­da Cr­ne Go­re.

Iz­me­đu osta­log, Mi­trić se sa­da ba­vi i advo­ka­tu­rom.

Olivier Ba­sille je du­go­go­di­šnji di­rek­tor Re­por­te­ra bez gra­ni­ca za Bal­kan i EU, a ka­ri­je­ru je po­čeo kao no­vi­nar u Bri­se­lu, na­kon di­plo­me na uni­ver­zi­te­tu.

U fo­kus cr­no­gor­ske jav­no­sti do­spio je na­kon što su Re­por­te­ri bez gra­ni­ca, po­zna­ta me­đu­na­rod­na or­ga­ni­za­ci­ja za me­dij­ske slo­bo­de, pro­šle go­di­ne ob­ja­vi­la iz­vje­štaj po ko­me je Cr­na Go­ra me­đu naj­lo­ši­je ran­gi­ra­nim evrop­skim dr­ža­va­ma po pi­ta­nju me­dij­skih slo­bo­da. Ba­zil je od­luč­no bra­nio taj iz­vje­štaj, iako je Vla­da Cr­ne Go­re iz­no­si­la raz­ne op­tu­žbe.

Ro­đe­na u Ma­ke­do­ni­ji, Ve­ri­ca Spa­sov­ska du­go je bi­la no­vi­nar u nje­mač­kom pro­gra­mu DV-RA­DIO.

Stu­di­ra­la je sla­vi­sti­ku na Uni­ver­zi­te­tu u Kel­nu. Pr­vo je bi­la vo­lon­ter u „Doj­če ve­le”, da bi vre­me­nom na­pra­vi­la ka­ri­je­ru u ovom po­zna­tom me­di­ju.

Ve­ri­ca Spa­sov­ska je da­nas še­fi­ca pro­gra­ma „Doj­če ve­le” za sred­nju  i ju­go­i­stoč­nu Evro­pu.

Nik Dej­vis pro­gla­šen je za no­vi­na­ra go­di­ne, re­por­te­ra go­di­ne i pi­sca go­di­ne zbog svo­jih is­tra­ga o kri­mi­na­lu, dro­gi, si­ro­ma­štvu i osta­lim so­ci­jal­nim pro­ble­mi­ma.

Sto­ti­ne no­vi­na­ra po­ha­đa­lo je nje­gov je­dan na je­dan ma­ster­klas o teh­ni­ka­ma is­tra­ži­vač­kog no­vi­nar­stva u Bri­ta­ni­ji, Ki­ni, Nje­mač­koj, In­di­ji i Ju­žnoj Afri­ci.

No­vi­nar­stvom se ba­vi od 1976. go­di­ne i ra­di kao slo­bod­ni no­vi­nar, ali i kao spe­ci­jal­ni do­pi­snik za ve­li­ke ku­će po­put „Gar­di­ja­na” (The Gu­ar­dian) i „Ob­zer­ve­ra” (The Ob­se­r­ver). Ra­dio je na te­le­vi­zij­skim do­ku­men­tar­ci­ma. Pi­še i knji­ge, a iz­dva­ja­ju se „Bi­je­le la­ži” (Njhi­te li­es) o ra­si­stič­kim ne­prav­da­ma u Tek­sa­su, „Tam­no sr­ce” (Dark He­art) o si­ro­ma­štvu u Bri­ta­ni­ji i „Flat Earth Nenjs”, ko­ja je do­bi­la na­gra­du na Bri­stol­skom fe­sti­va­lu i tre­nut­no se pre­vo­di na taj­land­ski, vi­jet­nam­ski, grč­ki, slo­ve­nač­ki, ukra­jin­ski i ki­ne­ski je­zik.

Do­bit­nik je mno­štva na­gra­da, iz­me­đu osta­log na­gra­de „Mar­ta Gel­horn” za is­tra­ži­vač­ko iz­vje­šta­va­nje i na­gra­de za еvropsko no­vi­nar­stvo. U no­vem­bru 2009. go­di­ne Vest­min­ster­ski uni­ver­zi­tet ga je pro­gla­sio po­ča­snim čla­nom „zbog do­pri­no­sa no­vi­na­stvu”.

Svo­je­vre­me­no je Dej­vis ob­ja­vlji­vao pri­lo­ge u do­ku­men­tar­noj emi­si­ji te­le­vi­zi­je ITV „Svi­jet u ak­ci­ji”, a po­stao je je­dan od naj­po­zna­ti­jih lju­di na bri­tan­skoj me­dij­skoj sce­ni ka­da je kao ko­a­u­tor član­ka u „Gar­di­ja­nu” tvr­dio da no­vi­na­ri „News of the world” pri­slu­šku­ju pri­vat­ne mo­bil­ne te­le­fo­ne da bi do­bi­ja­li ide­je za pri­če.