IT Black White 2 - шаблон joomla Авто

Slova sjećanja

U vječnosti vremena, Ti si živ Duško Jovanoviću. Mrtve su ove godine koje prodjoše. Mrtvi su dzelati koji su pucali u tebe. Strah polako ubija i one koje su ubice platili da nišan okrenu u one za koje smrt ne predstavlja ništa. I kada novinari budu žrtve neizgovorenih riječi, Ti ćeš živjeti. Oni koji znaju po istini tragati-doći će do tebe! Neka se sloboda medija i časno društvo bez kriminala prepoznaju po stupcima novina koje si uradjivao. "Dan" je ostao svjetionik!
Kada su novinari u dilemi kako da napišu, neka ti pogledaju u oči. Oni koji za to nemaju hrabrosti, neka sramno pognu glave i veličaju ubice. Crvena krv je prepoznatljiva boja slobodnih medija. Mi ne ćutimo. Oni ćute. U njihovom ćutanju ima pravopisnih grešaka. Mi pišemo istoriju novinarstva po tvojoj azbuci. Bol je naš smijeh. Tekstove redigujemo srcem, olovku oštrimo sjećanjem na tebe. Svi smo u redakciji velika slova, i zato ličimo. I hrabre kukavice nas se plaše. Trčimo isto i uz brdo, i niz brdo. Na cilju smo uvijek prvi, sa tobom. Ovo je tvoja priča. Kad jutro svane „ Dan" je neminovnost. S tobom je slobodnom i hrabrom novinarstvu u Crnoj Gori svanulo jutro!
Mi koji smo tvoji, jer si naš, čuvamo te hrabrošću novinskih stubaca. Od naslova pravimo neprobojne grudobrane. Neka pucaju. Niti se mi možemo sakriti, niti nas oni mogu ubiti-neuhvatljive mete za zlokobne kuršume. Godišnja doba skrivamo izmedju redova. Isti su nam i proljeće, i ljeto, i jesen, i zima.Naše su putanje prohodne. Ti si nam zacrtao trasu. Za tobom, za tobom, za tvojim nogostupom!
Ni litice nas ne plaše. "Tamo je vrh", govorio si.Naprijed! Čuješ li kako nam je korak čvrst? Eto nas, tu gdje zaborav ne klija, gdje se kuršumi rasprskavaju, gdje srce mirno kuca, bez straha.
Mi smo tu. A vi?
Tu je, sa nama i Duško Jovanović!

Redakcija dnevne novine DAN

Postoje ljudi koje Bog (ili sudbina) obdari mimo drugih. Učini da ih je lijepo i vidjeti i čuti. Postavi ih na pravi put, pa im da neku posebnu snagu i brzinu da ostvare mnogo više nego li drugima pripadne u udio. Takvi se u svakom društvu izdvajaju i prepoznaju. U srećnim narodima i njihovim državama oni su mnogo brojni i svakome od njih pripadne manji lični teret. U onim drugim, tek se ponekad nađe neko sa ovakvim sposobnostima. Nemajući drugoga načina, on zaprti toliko breme da, prije ili kasnije pokleklne pod njim i ne ostvari ono što je iskreno želio. U Crnoj Gori, kao državi koju su opkolile mnoge domaće i spoljnje nesreće, stvari bivaju još gore. Ne samo da je ovih ljudskih titana malo, već čim neko stupi na njihov put, ostali ulože sve svoje napore da mu odmognu. Da ga srozaju u turobnu svakodnevnicu među one koji „ćute i trpe“ ne znajući čak ni zbog čega to rade.

Opširnije...

Neka ova rana Duška Jovanovića bude svima nama, a naročito prvacima naše države i naroda, opomena da smo ovdje, da pripadamo svi jedinoj pravoj strani, Božjoj strani, koja je strana bratotoljubavi, a ne bratomržnje i bratoubistva. Neka ova rana zatvori sve naše dosadašnje rane, neka bude rana pomirnica, rana oproštenja, otrežnjenja od mržnje. Neka ova njegova rana bude posljednja krvava rana zadobijena od bratske ruke. Brate Duško na pravdi Boga si postradao i Gospod ti je pripremio carstvo nebesko. Bog da ti dušu prosti.

Nema više Duška Jovanovića, našeg prijatelja i više od toga; profesionalca i više od toga; dobrog čovjeka, i više od toga. Zla noć pucala je u „Dan“, ranila je riječ i roditeljsko srce, slomila je bratsko krilo, zaledila sestrinu suzu, okamenila supružničku nježnost.