Tekstovi i intervjui

Piše: Duško JOVANOVIĆ, poslanik u Skupštini RCG (petak, 18. jun 1999. godine "DAN")

Sa početkom agresije na našu zemlju, crnogorski informativni prostor je prosto preplavljen informativnom mrežom agresora. Agresorski izvori su osnov informisanja građana Crne Gore.
Briselske "propagandne preporuke" uzimaju sve više medijskog prostora. Problem im prave program Televizije Srbije, koji se u Crnoj Gori prati preko satelita, kao i Radio Beograd, koji je bio veoma prisutan u crnogorskom informativnom prostoru.
Građani Crne Gore, patriotski i projugoslovenski orjentisani, su, od kada je na vlast u Crnoj Gori došla Koalicija "Da živimo bolje", u velikom broju, instalirali satelitske antene, kako bi, pored domaćeg i italijanskog, mogli da prate i program Televizije Beograd.
Od dolaska na vlast Koalicije "Da živimo bolje" u Crnoj Gori postoji apsolutna cenzura bilo koje vrste programa RTS-a, tako da većina građana može da prati dva redovna kanala italijanske televizije, međutim, signal RTS-a ne može da prođe. "Crnogorska demokratija" ga ne podnosi.
Građani Crne Gore ne bi trebalo da budu uskraćeni za bilo koji vid informacija, pa i za one informacije, koje su na ovaj ili onaj način "politički obojene". Isključivo treba da bude demokratsko pravo ocjene pojedinca, kojim informacijama, i u kojoj mjeri, će vjerovati.
Zvanična Crna Gora je od početka agresije preuzela u potpunosti informativnu mrežu agresora, i zbog toga bila nagrađena od tog istog agresora, na način što je dobila novac za otvaranje satelitske televizijske linije. Za početak, četiri sata programa, ubrzo potom šest časova, u slučaju da ovako "proevropski" nastavi dobiće i čitavih 24 sata.
Kako RTS nije pristao na ultimatum, da emituje dio programa u "agresorskom" asortimanu, to biva kažnjena. Prvo je bombardovana RTS, i uništeni skoro svi predajnici, a zatim je uslijedilo i isključenje RTS sa satelita, čime su na jugoslvoenskom medijskom prostoru baš najviše oštećeni građani Crne Gore.
Time je crnogorski prozor u Srbiju ako izuzmeno štampu, ostao Radio Beograd. Međutim, aktuelna crnogorska vlast, odlučuje da ga ukine i to na veoma suptilan način, postavljajući ometače.
Ti ometači su postavljeni u Beranama, Pljevljima, Nikšiću i Podgorici, tako da se, na primjer, Radio Beograd, bez ikakvih problema, može čuti u Africi, dok u Podgorici ne može.
Na red za represiju dolaze novinari.
Novinarima iz agresorskih zemalja crnogorska vlast se stavlja na raspolaganje, obezbjeđuje im pratnju, kada treba i oružanu, obezbjeđuju im se prevoz i luksuzni hoteli.
Za razliku od njih, novinar "Politike" se hapsi, za napisanu riječ, baš u Podgorici. Nakon više od 30 godina novinarskog rada dočekao da bude "kočnica" reformskog "napretka" Crne Gore.
Ne hapsi se novinar "Politike" ni u Londonu, ni u Vašingtonu, ni u Briselu. Hapsi se u Podgorici. Razlog je analiza zapadnoevropske "turneje" Mila Đukanovića, objavljene u "Politici" pod naslovom "Đukanović na krilima NATO alijanse".
Zasmetalo je crnogorskoj aktuelnoj vlasti što je javno objelodanjeno da je Milo Đukanović za obilazak agresorskih evropskih centara koristio vazdušnu luku Dubrovnik.
Samo nekoliko dana prije ovog događaja, u razgovoru sa Žakom Širakom, francuskim predsjednikom Milo Đukanović se "izjadao" svom sagovorniku o navodnim pokušajima zvaničnog Beograda da u Crnoj Gori ugasi javnu riječ.
Da je novinar "Politike" u svom tekstu, koji je bio povod za hapšenje, bio i te kako u pravu, pokazalo se veoma brzo nakon okončanja zapadnoevropske turneje Mila Đukanovića.
Za korišćenje hrvatskog, kako kopnenog, tako i vazdušnog prostora, a vjerovatno i za još neke usluge, ispostavljena je faktura, u obliku zahtjeva za puštanje Antuna Maslea na slobodu.
Dalji rasplet događaja, crnogorskoj i jugoslovenskoj javnosti je dobro poznat. Antun Masle, kojeg je čuvala crnogorska civilna policija je na "spektakularan" način "pobjegao", "odšetao" do granice, "prešao" granicu i sada se odmara u krugu svoje porodice.
Teško će se naći ijedan Crnogorac koji u ovo "bjekstvo" vjeruje.
Optužnica protiv aktuelne crnogorske vlasti je podignuta. Nije je podigao Haški tribunal, po bilo čijem nalogu, podigla se sama od sebe. Dokazni postupak, koji je počeo, će trajati.
Koalicioni advokati će imati puno posla, ali je nemoguće odbraniti neodbranjivo.
Ovo je bio samo manji dio dokaza o podršci aktuelne crnogorske vlasti NATO agresoru.
Da se ne zaboravi.
KRAJ

• < Prethodna
• Sledeća >